Ispod zemlje, na ivici opstanka: Ima li budućnosti za bh. rudarstvo?

Rudnik „Kreka“ konačno zaustavlja višegodišnji pad, poručeno je iz Tuzle tokom obilježavanja Dana rudara. Iako većina rudnika u Federaciji BiH i dalje posluje s gubicima, u najvećem bh. rudniku vjeruju da su najteži dani iza njih. No, pitanje koje ostaje otvoreno glasi: kakva je stvarna sudbina rudnika i ima li rudarstvo u Bosni i Hercegovini dugoročnu budućnost?

Dan rudara tradicionalno je prilika da se podsjeti na značaj jedne od najtežih profesija, ali i na generacije koje su silazile i još uvijek silaze u rudarske jame. Za razliku od prethodnih godina, ovog decembra rudari svoja prava nisu tražili na ulici, što je samo po sebi poruka da se određeni pomaci ipak dešavaju.

Prema riječima Senada Sejdića, predsjednika Sindikata Rudnika „Kreka“ Tuzla, zaustavljen je negativni trend rasta dugovanja, a ključni iskoraci napravljeni su početkom 2025. godine.

„Zaustavljen je taj nekakav trend povećanja dugovanja. Činjenica da smo počeli sa uplatom PIO/MIO od 1. januara 2025. godine, da imamo redovnu platu i da se u određenoj mjeri obnavlja radna snaga, daje nam nadu da u narednu godinu ulazimo sa konkretnim iskoracima za dalje i za bolje“, istakao je Sejdić.

Podaci iz Rudnika „Kreka“ potvrđuju oprezni optimizam, proizvodnja uglja je povećana, plate su redovne, a potpisana su i dva kolektivna ugovora kojima su unaprijeđena radnička prava. Upravo to ovaj rudnik danas izdvaja kao pozitivan primjer u sektoru koji godinama opterećuju gubici, dugovi i zastarjela tehnologija.

Da „Kreka“ pokazuje da se i u teškim okolnostima može postići stabilizacija, smatra i federalni ministar industrije, energetike i rudarstva Vedran Lakić.

„Rudnik ‘Kreka’ je jedan od najboljih pokazatelja kako se može, čak i u ovim teškim vremenima, doći u situaciju da se posluje kako treba. Daljnja podrška Upravi Rudnika i kompletnoj organizaciji bit će neizostavna i nastojat ćemo ostvariti još bolje rezultate“, poručio je Lakić.

Međutim, održivost ovog trenda zavisi prvenstveno od ulaganja. „Kreku“ u narednom periodu očekuje investicija od osam miliona konvertibilnih maraka u pomoćnu mehanizaciju, dok Rudnik „Mramor“ još uvijek čeka ključni iskorak, prebacivanje širokog čela iz zeničke jame, čiji je proces pri samom kraju.

Uprkos najavama, stanje u „Mramoru“ ostaje alarmantno. Rudari i dalje rade primitivnim i opasnim metodama, što dodatno opterećuje ionako staru radnu strukturu.

„Nadamo se da će u narednim mjesecima prebačaj širokog čela iz Zenice u Mramor označiti novu eru. Oko 80 posto radnika ima između pet i deset godina do penzije i važno je da dobiju humanije i sigurnije uslove rada, ali i veću produktivnost“, rekao je Amer Saletović iz Rudnika uglja „Mramor“.

Priča o rudarstvu u Bosni i Hercegovini danas je priča o preživljavanju između tradicije i nužnih reformi. Dok „Kreka“ pokazuje da se uz sistemsku podršku, ulaganja i socijalni dijalog može zaustaviti pad, ostaje otvoreno pitanje hoće li cijeli sektor uspjeti izaći iz začaranog kruga dugova i zastarjele proizvodnje.

Rudarski hljeb i dalje ima sedam kora, ali prvi put nakon dugo vremena neki rudari vjeruju da bi one mogle postati barem malo mekše.